ZAGREB
- Uvod
Zagreb, grad milijun srca
Grad Zagreb, smješten na zemljopisnom, kulturnom, povijesnom i političkom sjecištu istoka i zapada Europe, glavni grad Hrvatske, spaja kontinentalni i mediteranski duh u osebujnu cjelinu. Zagreb je kulturno, znanstveno, gospodarsko, političko i administrativno središte Republike Hrvatske sa sjedištem Sabora, Predsjednika i Vlade. Povoljan geografski položaj između Panonske nizine, ruba Alpa i Dinarida omogućio je spontani nastanak mjesta slobodne komunikacije.
Grad sa sjeverne strane od hladnih sjevernih vjetrova štiti gora Medvednica, a prostrana ravnica i rijeka Sava otvaraju ga prema ostalim stranama svijeta. U Zagrebu živi četvrtina ukupnog stanovništva Hrvatske, što je u brojkama gotovo milijun. Građani su stoljećima stizali iz različitih krajeva Europe, a u novijoj povijesti iz svih krajeva Hrvatske te su svojim doprinosom obogatili kulturu grada.
Zagreb je siguran velegrad otvorenih vrata, burne povijesti i zanimljivih ličnosti, koji srdačno poziva na upoznavanje i ispunjava očekivanja. U ovom se gradu lako sklapaju zanimljiva poznanstva, nova prijateljstva i proživljavaju nezaboravne dogodovštine. Povijesne se sekvence čitaju kao slikovnica na sačuvanim fasadama, a ulice i trgovi odišu suživotom različitih mentaliteta koji stvaraju prepoznatljiv zagrebački identitet opuštenog velegrada. Savjet je prepustiti se atmosferi grada, od kojeg su ljepše samo Zagrepčanke, tvrde mnogi.
PovijestDva zagrebačka brežuljka
Arheološka istraživanja dokazuju postojanje života oko današnjeg Zagreba već u kamenom dobu, oko 35 000 godina pr. Kr., kasniji nalazi dokazuju naseljavanje Ilira, prastanovnika ovog dijela Europe. Kelti s dalekog sjevera dolaze najvjerojatnije u 4. stoljeću pr. Kr. Nakon njih Rimljani u blizini Zagreba grade veliki uređeni centar Andautoniju, o čemu svjedoči arheološki park u današnjem Ščitarjevu. Zagreb kakav danas poznajemo i koji čini njegovu povijesnu jezgru nastao je u srednjem vijeku na dvama brežuljcima: svjetovnom Gradecu, današnji Gornji grad i crkvenom Kaptolu. Prvi pisani spomen Zagreba potječe iz 1094. godine kada mađarski kralj Ladislav na svom putu prema Jadranu osniva zagrebačku biskupiju na Kaptolu. Zagrebačka katedrala u neogotičkom stilu i danas dominira vizurom grada, a renesansne zidine oko nje jedne su od rijetkih sačuvanih u ovom dijelu Europe.
U burnim vremenima pohoda mongolskih plemena prema srednjoj Europi dogodio se najvažniji povijesni događaj za Gradec, drugi dio zagrebačkog nukleusa. Sredinom 13. stoljeća Tatari su opustošili Mađarsku, a njihov kralj Bela IV. bježi u Zagreb gdje mu građani daju siguran zaklon. Iz zahvalnosti 1242. godine kralj poveljom daje Gradecu status slobodnoga kraljevskog grada. Na to razdoblje svaki dan simbolički podsjeća kula Lotrščak s koje već stotinjak godina top obilježava podne. U srednjem su vijeku građane u sumrak pozivala zvona da se vrate u sigurnost utvrde jer se vrata grada zatvaraju i zaključavaju. Jedina sačuvana vrata u srednjovjekovni Gradec jesu Kamenita vrata koja su u potpunosti izgorjela u prvoj polovici 18. stoljeća, no iz požara je čudom spašena slika Svete Marije koja je i danas na oltaru. Majka Božja od Kamenitih vrata zaštitnica je grada Zagreba i svetkuje se 31. svibnja svečanom procesijom.
Toga se dana slavi i Dan grada Zagreba. Dva, u srednjem vijeku često suprotstavljena brežuljka, dijelio je i spajao potok Medveščak na kojem su se gradili mlinovi. Tadašnja potočna nizina danas je živopisna Tkalčićeva ulica ispod čijeg popločenja i dalje teče potok prema rijeci Savi. S vremenom nestaje opasnosti od napada i grad se postepeno širi na ravnicu. Na mjestu podno dvaju naselja formira se trg na kojem se obavlja sva trgovina. Današnji Trg bana Josipa Jelačića srce je grada i glavno mjesto sastajanja građana. Fontana je vezana uz legendu o nastanku imena grada. Naime, nekog davnog sunčanog dana, hrabri ban je nakon povratka iz bitke, umoran i žedan rekao djevojci Mandi da mu zagrabi vode s izvora. Tako je izvor dobio ime Manduševac, a grad ime Zagreb.
Jedan grad Zagreb
Gradovi na dvama brežuljcima prosperiraju. Tijekom 17. i 18. stoljeća grade se barokne plemićke palače i crkve. Tako isusovci na Gornjem gradu podižu crkvu Svete Katarine koja je danas jedan od najočuvanijih primjeraka barokne raskoši. U drugoj polovici 17. stoljeća Zagreb je sveučilišno središte, jedno od najstarijih u Europi s neprekinutim radom. U međuvremenu Zagreb postaje sjedište Vlade. Razlike između biskupskoga grada i slobodnog kraljevskog grada polako nestaju te se konačno brišu 1850. godine kada se ujedinjuju u grad Zagreb koji tada ima 15 000 stanovnika. Povoljan položaj prema ravnici omogućava slobodan rast i život se ubrzano širi na nizinu prema rijeci Savi. Razvoj industrijske proizvodnje, trgovine, prometa i bankarstva izrazito utječu na fizionomiju grada u drugoj polovici 19. stoljeća.
Zagreb se širi do željeznog pojasa željezničke pruge, koja Zagreb od 1862. godine spaja sa srednjoeuropskim metropolama. U tom razdoblju nastaje blokovska izgradnja grada na pravilnom uličnom rasteru. Urbanistički plan je jasan, sve ulice u Donjem gradu moraju biti ravne, iste širine, a zgrade istog tipa i zadane visine. Prostrani trgovi, monumentalne građevine u duhu klasicizma i historicizma na mnogobrojnim parkovima Zagreb je kakav danas poznajemo. S Trga bana Jelačića Praška ulica vodi do niza trgova – parkova, zagrebačkog pandana bečkom Ringu. Ova takozvana „zelena potkova“ je parkovna površina u obliku slova U sa svim važnim reprezentativnim građevinama građanske kulture. Pažljivo je smišljen odnos zelenila i arhitekture javnih objekata, fontana i paviljona.
Ovdje su stanica Glavnog kolodvora, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, fakulteti, Hrvatski državni arhiv, nekada zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Hrvatsko narodno kazalište i reprezentativne palače. Žuta pročelja i drvoredi divljih kestenova podsjećaju na članstvo Hrvatske u dvojnoj Austro-Ugarskoj monarhiji. Pravilan grad reprezentativne širine, slijed jasno definiranih zelenih prostora i precizno smještenih spomenika prirodno se nastavlja na tijelo staroga srednjovjekovnog Gornjega grada. U Donjem gradu zavirite u veže građanskih kuća, čija su pročelja opna između javnog uličnog prostora i privatnog života dvorišta. Kombinacija ozračja malog grada i raskoši srednjoeuropskog velegrada ističe Zagreb na tadašnjoj karti europskih modernih gradova.
Moderna vremena
Povijesni događaji u 20. stoljeću mijenjaju kartu svijeta i ostavljaju neizbrisiv trag na životu Zagrepčana. Nakon završetka Prvog svjetskog rata Hrvatska raskida veze s Austro- Ugarskom monarhijom 1918. godine i postaje dijelom Kraljevine SHS, nove države južnoslavenskih naroda. Broj stanovnika Zagreba ubrzano raste i nastaju nove četvrti na istoku i zapadu grada, a u podsljemenskoj zoni grade se reprezentativne rezidencije. Početkom 20. stoljeća grad živi u obilju građanskog društva, čvrsto povezan s tadašnjim europskim središtima kulture, umjetnosti i znanosti. Počinje emitiranje prve radiostanice u ovom dijelu Europe, otvorena je Zagrebačka burza, posljednji rad arhitekta Viktora Kovačića, sagrađena je prva automatska telefonska centrala, gradi se prvi zagrebački neboder.
Moderna vremena ubrzano mijenjaju svakodnevicu do početka Drugog svjetskoga rata. Nakon Drugog svjetskog rata Hrvatska postaje jedna od šest republika Jugoslavije, sa Zagrebom kao glavnim gradom. Smirivanje stanja u poratnim godinama dovodi do daljnjeg širenja grada, koji konačno preskače rijeku Savu na čijoj se južnoj obali grade stambena naselja. Rijeka Sava, koja je stoljećima izlijevanjima prijetila stanovnicima, u srednjem vijeku ih branila od osvajača, a kao prometnica ih spajala s dalekim krajevima, od sredine 20. stoljeća dijeli Zagreb na staru jezgru grada i Novi Zagreb. Danas dvije obale povezuje dvanaest mostova. Zagrebački velesajam, mjesto međunarodnih poslovnih susretanja, seli se iz središta grada na južnu obalu Save.
Gradi se zračna luka Pleso u nizini, po gradu niču novi poslovni neboderi te se gradi nova Nacionalna i sveučilišna knjižnica. Hrvatski sabor 1991. godine donosi odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske. Zagreb je glavni grad nove neovisne europske države, zajednice slobodnih i jednakih građana. Hrvatski sabor i Vlada smješteni su na Gornjem gradu, najstarijem svjetovnom centru grada, gdje su stoljećima donošene povijesne odluke. U novom tisućljeću grad Zagreb je poslovno središte regije, mjesto višejezične kulturne, poslovne i političke komunikacije. Poslovne četvrti izvan užeg središta grada zagrebački su odgovor na zahtjeve suvremenog načina života. Nastavlja se stoljećima dokazano ravnopravno sudjelovanje u zbivanjima na europskoj i svjetskoj pozornici.
Parkovi i perivojiZeleni Zagreb
Zelene oaze za odmor na svakom su koraku u Zagrebu. Nije čest slučaj da neki grad ima svoj park prirode. Tako Zagreb nadomak središtu grada ima Medvednicu, omiljeno izletište. Ulice i trgovi grada isprekidani su zelenim parkovima i perivojima. U 19. stoljeću uređeno je Strossmayerovo šetalište na Gornjem gradu, gdje danas u društvu pjesnika A. G. Matoša možete uživati u najromantičnijoj panorami grada. Dokaz visoke razine građanske kulture u 19. stoljeću jest Lenucijeva „zelena potkova“, niz od osam zelenih trgova kao okosnica Donjeg grada. Najpopularniji među zelenim trgovima jest Zrinjevac, prepoznatljiv po aleji platana koje su prije više od sto godina dovezene iz Trsta. Vodoskoci, glazbeni paviljon i poprsja velikana vremeplov su u prošlost.
Već više od 120 godina mnogobrojni Zagrepčani svakodnevno zastaju kraj meteorološkog stupa i provjeravaju točno vrijeme, dnevnu temperaturu, tlak zraka i količinu vlage. Na Trgu kralja Tomislava, imenovanom po prvom hrvatskom kralju, putnicima vlakom se pruža jedinstven pogled na Umjetnički paviljon i Katedralu. Umjetnički paviljon, mjesto izvanrednih likovnih događanja, sagrađen je kao Hrvatski paviljon povodom Milenijske izložbe u Budimpešti 1896. godine. Inovativna željezna konstrukcija za to doba omogućila je da se paviljon doslovce prenese na današnje mjesto i otvori za općinstvo dvije godine poslije. U blizini je još jedno mjesto za bijeg od gradske vreve. Botanički vrt jedna je od najbogatijih zbirka bilja u Europi s oko 10 000 biljnih vrsta.
Iza zidina oko Katedrale nalazi se park Ribnjak, gdje su u prošlosti svećenici petkom lovili ribe za postan objed. U istočnom dijelu grada leži prostrani perivoj Maksimir. Najveći zagrebački park oblik engleskog parka kao i slikovite paviljone dobio je već u 19. stoljeću, a u prvoj polovici 20. stoljeća postaje i dom za životinje u poznatome zoološkom vrtu. Izvan uže gradske jezgre na brežuljku nalazi se središnje gradsko groblje Mirogoj. Monumentalne arkade, paviljoni i kupole s kraja 19. stoljeća djelo su istaknutog arhitekta Hermanna Bolléa. U doslovnom smislu ovo je mjesto mira za preminule istaknute osobe i jedno od najljepših groblja u Europi, ali ujedno i predivan park i umjetnička galerija na otvorenom.
Umjetnost, kultura i događanjaGrad umjetnosti
Zagreb je grad raznovrsnog i bogatog kulturno-umjetničkog života. Tridesetak stalnih i povremenih kazališta i kazališnih scena, tridesetak muzeja, veći broj galerija te brojni kazališni, glazbeni i plesni festivali uvrštavaju Zagreb na listu gradova umjetnosti. Od klasičnog do alternativnog, od amaterskog do profesionalnog, od intimnog do javnog, mnogostrukost umjetničkih jezika ovdje je odraz svijesti građana. Hrvatsko narodno kazalište nacionalna je kuća baleta, opere i drame. Od koncertnih dvorana najpoznatija je Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, nazvana po skladatelju prve hrvatske opere. Operete i mjuzikli, rock i pop opere u Komediji, britki humor i satira u Kerempuhu, suvremenost na daskama Gavelle, ZKM-a, ITD-a, EXIT-a. Teško je sve nabrojiti, a kamoli istaknuti najbolje. Prosudite sami. Zagreb je domaćin brojnih međunarodnih kulturnih manifestacija. Svjetski festival animiranog filma Animafest po tradiciji je drugi festival animacije u Europi.
Muzički bijenale, Tjedan suvremenog plesa i Eurokaz, međunarodni festival suvremenih kazališta, donose svijet na zagrebačke pozornice. Pokazali smo da se povijest, umjetnost i kultura Zagreba, Hrvatske i Europe čita u arhitekturi grada, no svakako i u brojnim zagrebačkim muzejima. Arheološki muzej čuva tajanstvenu Zagrebačku mumiju. Mumija žene iz egipatske Tebe povijena je u lanenu knjigu s najdužim, još nedešifriranim sačuvanim tekstom etruščanskoga jezika. Muzej grada Zagreba na suvremen način interpretira povijesne događaje u Zagrebu, od prapovijesti do danas. Muzej za umjetnost i obrt osnovan je zajedno sa školom u drugoj polovici 19. stoljeća u svrhu očuvanja tradicionalnih vrijednosti narodnog obrta. Jedinstvena zbirka umjetnina iz različitih razdoblja i područja izložena je od Univerzijade 1987. godine u Muzeju Mimara.
Strossmayerova galerija starih majstora zbirka je poznatih europskih imena slikarstva, nezaobilazna u upoznavanju umjetnosti od 15. do 19. stoljeća. U susjedstvu je Moderna galerija koja obuhvaća djela svih relevantnijih likovnih umjetnika 19. i 20. stoljeća. Grad je 21. stoljeće dočekao s novom zgradom Muzeja suvremene umjetnosti, koji upravo otvara svoja vrata. Na Gornjem gradu u bivšem isusovačkom samostanu nalazi se Galerija Klovićevi dvori. Emocije, životnost i simboliku na djelima autora amatera pogledajte u Muzeju naivne umjetnosti. U blizini je Atelje Meštrović, izložbeni prostor kipara Ivana Meštrovića, koji je svojim stvaralaštvom, kao i Rodin, obilježio 20. stoljeće. Prema njegovoj ideji sagrađen je paviljon kružnog tlocrta, koji je danas Dom hrvatskih likovnih umjetnika. Izdvojili smo tek nekoliko mjesta i manifestacija. Zagreb je grad umjetnosti, uvjerite se sami.
Sport, rekreacija i slobodno vrijemePlavi Zagreb Bijeli Zagreb
Plava boja je boja grada Zagreba. Nalazi se u grbu grada, a kratkom šetnjom ulicama to postaje vrlo jasno jer su tramvaji, autobusi i uspinjača plave boje, kao i dresovi zagrebačkih sportaša. Sport je oduvijek bio velika strast u ovom gradu. Počnimo s nogometom kao najvažnijom sporednom stvari na svijetu. Nogometni klub Dinamo, najtrofejniji hrvatski nogometni klub, simbolizira plava boja. Centri za rekreaciju i profesionalno bavljenje sportom rašireni su po cijelom gradu. Košarkaški klub Cibona ima svoju dvoranu nazvanu po legendarnom igraču Draženu Petroviću.
Sportsko-rekreacijski centar Jarun, nekadašnji rukavac rijeke Save, uređen povodom Univerzijade 1987. godine, rekreativcima nudi biciklističke i pješačke staze, sportske terene, a na jezeru se odvijaju međunarodna veslačka natjecanja. Na Jarunu još postoji dio nedirnute prirode – dom za stotinjak vrsta ptica te mnoštvo različitih riba, vodenih životinja i kukaca. Golemi som Jura možda je tek urbani mit, ali svi ribiči koje tamo sretnete priznat će da se nadaju velikom ulovu. Za vrućih ljetnih dana Jarun opravdava svoj drugi naziv „zagrebačko more“ jer plaže vrve kupačima.
Sport je prisutan i u snježnim zimskim danima. Početkom svake godine Zagreb postaje središte Svjetskog skijaškog kupa i opravdava jedan od naziva po kojem je poznat – Bijeli Zagreb grad. Tek pola sata udaljen od središnjeg trga, najviši vrh gore Medvednice, Sljeme (1 035 m) posebno je mjesto u životu Zagrepčana. Brat i sestra, Ivica i Janica Kostelić, najpoznatiji hrvatski skijaši, tu su se pripremali za svoje vrhunske svjetske uspjehe. Promovirali su skijašku stazu na Sljemenu te je uvrštena u svjetski kup. Tijekom cijele godine Sljeme je omiljeno izletište svih uzrasta.
Stil života, gastronomija i kupovinaKultura dnevnog boravka
Zagreb na svim listama uvjerljivo vodi kao grad s najvećim dnevnim boravkom. Čim sunce pokaže svoje zube u rano proljeće, otvaraju se terase kavana, kafića, restorana i slastičarnica. Ulice i trgovi su mjesto za promenadu, uživanje u kavi, druženje i poslovne sastanke. Jedinstvena kombinacija mediteranske srdačnosti i sjevernjačke poslovnosti osvaja na prvu loptu. Kao da se svi poznaju. Tradicionalna Međunarodna smotra folklora, međunarodni ulični festival Cest is d’Best, promenadni koncerti, Martinje te razni prigodni sajmovi dodaju sadržaj uličnom druženju. Današnje druženje u kafićima ima korijene u dugoj i bogatoj kavanarskoj tradiciji u ovom gradu.
Lenucijeva potkova i glavni trg u prošlosti su bili važne točke zagrebačkoga društvenog života. Danas se to područje proširilo na cijelo središte i pješačku zonu, pa čak i izvan nje. Za sve temperamente i uzraste ponešto. Kavane oko Trga bana Jelačića, u svakodnevnom govoru samo Trg, imaju ozbiljnije goste. Preradovićev trg, oduvijek poznatiji kao Cvjetni trg, vole umjetnici i mladi, ali i oni malo stariji. Tkalčićeva ulica, koja je u prošlosti dijelila Gradec i Kaptol te bila puna krčmi i crvenih lampiona, danas je mondeno mjesto susretanja i boravka za cijelu obitelj.
Ako ste romantičniji, u Ilici se ukrcajte u uspinjaču, najkraću žičanu željeznicu na svijetu namijenjenu javnom prometu i za 55 sekunda ste na Gornjem gradu. Sve navedene lokacije mjesta su pravog fenomena, takozvane špice. Svaku subotu oko podneva u središte se slijevaju svi uzrasti. Vrijeme i mjesto za vidjeti i biti viđen. Ritual je uvijek isti: polako se ispija kava, čitaju se subotnja izdanja novina, svrati se do Dolca po svježe namirnice i nakon svega toga obavljenog bez žurbe na pripremu ručka. Svaka četvrt ima svoje mjesto okupljanja, osjećajte se pozvanima jer na tim mjestima će svi znati vaše ime.
Okusi, boje i mirisi
Gastronomska ponuda u Zagrebu bogata je kombinacija različitih kuhinja. Povijest i geografija utjecali su i na zagrebačke jelovnike. Iako Zagrepčani rado kuhaju kod kuće, postoji mnogo mjesta gdje se nudi bogata kontinentalna hrana te jela mediteranske i internacionalne kuhinje. Štrukli su jelo koje će vam svaki Zagrepčanin preporučiti kao autohtono. Pripremaju se na nekoliko načina, pa se mogu jesti kuhani ili pečeni, slatki ili slani. Purica s mlincima je jedno od tradicionalnih kontinentalnih jela. Za ljubitelje mesa tu je i zagrebački odrezak, pohani teleći odresci punjeni sirom i šunkom. Možemo se pohvaliti da i Zagreb, uz Pariz i Beč, ima svoj odrezak.
Za doručak kušajte svježe vrhnje sa sirom koje ste kupili od proizvođača, kumice iz okolice Zagreba. Jedna od specifičnosti grada su tržnice hrane na otvorenom. Gotovo svaka četvrt ima jednu, no najpoznatija je svakako tržnica Dolac u blizini Katedrale, u srcu Zagreba. Tu proizvođači svakodnevno od ranog jutra prodaju svježe voće i povrće, meso i ribu. Plac je jedinstveno mjesto zvano i „zagrebački trbuh“, gdje gurmani nalaze sezonske proizvode iz svih hrvatskih regija. Šarenilo boja, mirisa, okusa i zvukova nezaobilazan su doživljaj. Preko dana zalogajnice uz tržnice nude jeftina brza domaća jela.
Na svakom koraku su slastičarnice i pekarnice. Za večeru preporučamo posjet jednom od brojnih restorana koji nude regionalnu kuhinju. Svakako treba kušati zagrebačke savijače, takozvani štrudl od jabuka, sira ili višanja, a tu su i kremšnite; najpoznatije su one napravljene u obližnjem gradu Samoboru. Ne zaboravimo ponudu vina, u zagrebačkoj se okolici stoljećima uzgaja vinova loza iz koje se proizvode hvaljena vina. Iako je pivo najpopularnije piće, tradicionalni događaj blagoslivljanja mladog vina na blagdan svetog Martina, zaštitnika vinara, 11. studenog govori o tome koliku važnost ima kultura vina.
Iz Zagreba s ljubavlju
Originalan podsjetnik na posjet Zagrebu jest, u poslovnom svijetu neizbježna, kravata, izvorni hrvatski proizvod. U 17. stoljeću su hrvatski vojnici elegantnim rupcima oko vrata pobudili pažnju Francuza, a kako je kravata postala planetarno poznat modni dodatak, već je povijest. Jedan od najznačajnijih izuma 20. stoljeća, penkala, nastala je upravo u Zagrebu. Inovator inženjer Eduard Slavoljub Penkala 1906. godine patentira prvu mehaničku olovku na svijetu, a 1907. godine patentira prvo nalivpero na svijetu s čvrstom tintom. Proizvodi ih u Zagrebu i izvozi u sedamdesetak zemalja svijeta.
Taj pionir modernih vremena ima opus od osamdesetak izuma, pa čak i iz polja zrakoplovstva. Tek nekoliko godina nakon proslavljenih izumitelja braće Wright, Penkala 1910. godine konstruira prvi hrvatski zrakoplov. Aromatični kolač paprenjak koji su spremale žene starog Zagreba originalni je suvenir. Neobična kombinacija sastojaka – meda, oraha i papra bit će podsjetnik na kontraste Zagreba. Licitar, tradicionalni šareno ukrašeni kolač od medenoga tijesta iz središnje i nizinske Hrvatske u obliku srca tradicionalno se daruje u posebnim prilikama kao izraz ljubavi i privrženosti.
Crveni šestinski kišobrani, dio narodne nošnje karakteristične za okolicu Zagreba, na tržnici Dolac prodavače štite od kiše i sunca. Kao osobni uporabni predmeti, oni su prepoznatljiv element identiteta grada. Za ljubitelje antikviteta, umjetnina i starina Britanski trg svakog vikenda ujutro osvane originalnom prodajnom izložbom pod vedrim nebom. Zagreb je grad kreativnog kupovanja – od malih tradicijskih obrta u najpoznatijoj zagrebačkoj ulici Ilici, do velikih trgovačkih centara – tu svatko pronalazi nešto. Zagreb je grad koji zauvijek zauzima posebno mjesto u srcima posjetitelja.
- Kratka povijest Zagreba
A Brief History of Zagreb
Današnji Zagreb izrastao je iz dvaju srednjovjekovnih naselja koja su se stoljećima razvijala na dvama susjednim brežuljcima. Prvi pisani spomen Zagreba datira iz 1094. godine kada je na Kaptolu osnovana biskupija, dok susjedni Gradec 1242. godine biva proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Oba ta naselja bila su okružena čvrstim bedemima i kulama, ostaci kojih su očuvani sve do danas.
Za turskih najezda na Europu, od XIV. do XVIII. stoljeća, Zagreb je važna pogranična utvrda. Barokna obnova grada u XVII. i XVIII. stoljeću mijenja obličje Gradeca i Kaptola. Ruše se stare drvene kuće a podižu raskošne palače, samostani i crkve. Bogatstvu grada pridonose brojni trgovački sajmovi, prihodi od posjeda i mnoštvo obrtničkih radionica.
U grad doseljavaju imućne plemićke obitelji, kraljevi službenici, crkveni velikodostojnici i bogati trgovci iz cijele Europe. Otvaraju se škole i bolnice, prihvaćaju se kulturni običaji europskih prijestolnica. Grad prerasta svoje srednjovjekovne granice i širi se prostranom ravnicom. Podižu se prvi perivoji i ladanjska imanja. Zagreb se potvrduje kao upravno, gospodarsko i kulturno središte Hrvatske.
Administrativnim ujedinjenjem Kaptola, Gradeca i okolnih naselja u jedinstveni grad Zagreb 1850. godine, njegov se razvoj još više ubrzava. Razorni potres iz 1880. godine pokrenuo je obnovu i modernizaciju mnogih dotrajalih četvrti i građevina. Podižu se reprezentativne javne zgrade, ureduju,parkovi i fontane, organizira se javni prijevoz i komunalne usluge.
U XIX. stoljeću broj se stanovnika udeseterostručuje. Dvadeseto stoljeće donosi u Zagreb duh secesije. Grad živi u obilju građanskog društva, čvrsto povezan s tadašnjim europskim središtima kulture, umjetnosti i znanosti. S rastom bogatstva i industrije, grad se od 60-tih godina naglo širi prostranom ravnicom uz rijeku Savu gdje niče suvremeni poslovni grad, spreman za izazove trećega tisućljeća.
Pregled značajnih događaja
[table caption=”” width=”100%” colwidth=”25%|75%” colalign=”left|left”]
YEAR, EVENT
ca 600 AD, “Propada staro rimsko naselje Šćitarjevo (Andautonia). Na ove prostore dolaze Hrvati, a najstariji su dokazi o njihovom boravku grobovi na Visokom brijegu u Velikoj Gorici.”
879., “Zemlje izmedu Save i Drave, pa dakle i područje Zagreba, ulaze u okvir hrvatske države kralja Tomislava, koji je 925. godine okrunjen za prvoga hrvatskog kralja.”
1094., “Ugarski kralj Ladislav osniva biskupiju.”
1134., “Izdana je pismena povelja u kojoj se spominju utemeljitelj biskupije kralj Ladislav, prvi zagrebački biskup Duh i ostalo svećenstvo.”
1217., “Završena je gradnja i posvećena stolna crkva, koja je 1242. godine teško stradala za provale Tatara.”
1242., “Da bi se građanima odužio za pomoć koju su mu pružili pred naletomTatara, hrvatsko-ugarski kralj Bela IV tadašnjem Gradecu dodjeljuje Zlatnu bulu.”
1355., “Spominje se prva ljekarna u Zagrebu.”
1557., “Grad je ponovno u opasnosti, sada mu prijete Turci. Ali, baš se te godine prvi puta spominje kao glavni grad.”
1607., “Osnovana je Isusovačka gimnazija sa šest razreda.”
1624., “Grom je zapalio drveni krov stolne crkve, a požar se proširio. Veliki požari izbili su još nekoliko puta, dok nisu prevladale kuće od opeke.”
1664., “Isusovci osnivaju prvu tiskaru u Zagrebu.”
1669., “Hrvatsko-ugarski kralj Leopold I. poveljom potvrduje Kraljevskoj akademiji pravo da bude sveučilište.”
1767., “Kraljevsko vijeće određuje Varaždin za svoje privremeno sjedište.”
1771., “U Zagrebu počinje izlaziti prvi tjednik na latinskom jeziku Ephemerides Zagrebienses.”
1776., “Sjedište vlade vraća se iz Varaždina u Zagreb.”
1834., “Na južnoj strani Markova trga počinje s radom prvo stalno kazalište u Zagrebu.”
1850., “Zagreb, objedinjavanjem svih dijelova, postaje jedinstveni grad, a za prvog je gradonačelnika izabran Josip Kamauf, koji je do tada bio varoški sudac Gradeca.”
1862., “Otvorena prva željeznička pruga na relaciji Zidani Most-Zagreb-Sisak.”
1880., “U studenome grad je pogodio katastrofalan potres.”
1891., “Gradskim ulicama kreće tramvaj kojega vuku konji. Prvi električni tramvaj je u upotrebi od 1905.”
1896., “U Zagrebu prikazan prvi film.”
1901., “Prvi automobil na gradskim ulicama.”
1909., “Održana prva velika gospodarska izložba – Gospodarski zbor.”
1926., “Oglasila se radiopostaja, prva u ovom dijelu Europe.”
1956., “Počinje emitiranje programa Zagrebačke televizije.”
1957., “Počinje gradnja novih velikih stambenih naselja na južnoj obali Save.”
1964., “U noći od 24. na 25. listopada nabujala se Sava razlila gradom, te uništila i oštetila više tisuća kuća. Bila je to najteža poplava koju je Zagreb doživio.”
1979., “Tramvajska je pruga premostila Savu.”
1987., “U Zagrebu je održana Univerzijada, velika svjetska sportska priredba.”
1990., “30. svibnja održano je prvo zasjedanje Sabora poslije višestranačkih izbora.”
[/table] - Zagreb danas
Kad budete šetali zagrebačkim ulicama, razgledavali njegove spomenike, upoznavali umjetničke zbirke… vi ćete mu se diviti. Ali kad budete sjedili u nekoj od njegovih kavana, šetali ulicama i parkovima ili pak razgovarali s ljudima, vi ćete Zagreb voljeti. I već pri prvom susretu znat ćete – ljubav je to na prvi pogled, onoliko jača koliko je i poznanstvo dulje i prijateljstvo veće.
Dobrodošli u Zagreb
U Zagrebu ćete osjetiti atmosferu velegrada, ali, na sreću njegovih stanovnika i gostiju, i neposrednost osobitih susreta. Od hotela do kazališta, Gornjim gradom ili uskim donjogradskim uličicama, kojima vječna utrka s vremenom nisu ništa oduzeli… sve je to moguće proći pješice i sve budi osobite emocije.
Ima nešto osobito u jesenjem šuštanju lišća dok prolazite Zrinjevcem, u odsjaju plinskih svjetiljaka Gornjega grada i pjesmi uličnih pjevača… ima nešto samo vaše u atmosferi zagrebačkih kavana u predvečerje, kada suton briše dnevne odsjaje, u treperenju svijeća zagrebačke Katedrale ili Kamenitih vrata…
I dok onaj užurbani, poslovni ritam igrom svjetlosti i sjena neprimjetno nestaje, drugi se budi pozivnicom na svevremenske ili moderne kazališne predstave i koncerte, u restorane ili pak klubove za mlade. Zagreb je poseban grad, nikad do kraja ispričana priča, kojoj i vi dodajete svoju čaroliju. Jednostavno, Zagreb ima dušu. A vi, vi imate Zagreb…
Zagreb – njegove ulice i spomenici – žive tisućljeće. Ipak, svoju najveću vrijednost on mjeri trenutkom koji nam poklanja, ljepotom i osobnošću koje dijeli s nama. I on je tako veći za našu radost, mi bogatiji za prijateljstvo s gradom čije su ga vrijednosti uvrstile u popis europskih umjetničkih gradova, a osobnost u riznicu našega srca.
Ako gradovi imaju srce...
Ako gradovi imaju srce – a pouzdano imaju – onda je zagrebačko srce Trg bana Josipa Jelačića, jedan od simbola i prepoznatljivih zagrebačkih razglednica. Središnje mjesto grada cilj je i krajnja točka svih onih koji se – a da se ništa ne dogovaraju – ondje nalaze. Ako ste s nekim dogovorili susret, a niste rekli gdje, vi ste i bez riječi spominjali baš ovo mjesto… jer, na Trg bana Jelačića vode svi zagrebački putovi…
Ulični svirači, stručci cvijeća i radost slučajnih susreta dio su njegove svakodnevice. Tu se “ispod sata” dogovaraju susreti, započinju nove ljubavi ili se – “na kavici poslije placa” – govori o politici, nogometu i drugim “sudbinskim” temama… tu uvijek netko nekoga traži i dočekuje.
Cijelim trgom dominira kip hrvatskoga bana Josipa Jelačića na konju. I oboje su – i ban i spomenik – važan dio burne hrvatske povijesti. Kod fontane Manduševac legenda se isprepliće sa stvarnošću te za novčić priziva sreća. Uostalom, je li vas ikada iznevjerilo ono u što ste svim srcem vjerovali?
Zagrebački vremeplov
Poželite li ponekad odjenuti frak ili krinolinu i uz zvukove glazbe koju “čujete” u tišini otputovati u zamišljeni svijet umjetnosti i umjetnika? Zaplesati s njima i – barem na trenutak – učiniti da njihov svijet postane vaš, a vaš njihov? U samom središtu grada, na Zrinjevcu, jedno je od najromantičnijih zagrebačkih odredišta, zeleno i cvjetno zagrebačko šetalište i odredište ljubitelja umjetnosti. Ljepota će cvjetnih lijeha, vodoskoci te – uvijek važan, ali iz godine u godinu zbog klimatskih promjena sve zanimljiviji – meteorološki stup privući znatiželjnike, zaljubljene ili slučajne prolaznike.
Malo je gradova poput Zagreba u kojima se gradske ulice i parkovi tako prožimaju. Zrinjevac, koji je dobio ime po hrvatskom banu Nikoli Šubiću Zrinskom, prvi je u nizu osam zagrebačkih parkova. On je ujedno zbog umjetničkih galerija koje ga okružuju, Glazbenog paviljona i bista hrvatskih povijesnih ličnosti koje se u njemu nalaze možda najljepši zagrebački put u hrvatsku povijest. Ali otkrit ćete ondje i vrijedna djela svjetski priznatih umjetnika, uroniti u bogatu riznicu Arheološkog muzeja koja čuva i svjetske raritete i na čudesan način povijest suprotstavlja dnevnim gradskim ritualima.
U samom je središtu Zrinjevca Glazbeni paviljon na kojem su se od kraja XIX. stoljeća održavali i još se – po uzoru na to prošlo vrijeme – ljeti održavaju promenadni koncerti. Oživi tada Zrinjevac osobitim zvukovima, frakovima i krinolinama te, barem na trenutak, izbriše granice koje dijele stoljeća. Ne, Zrinjevac nije običan park, on priča priče prošlosti, ali – s rukom u ruci zaljubljenih, toliko puta ispričanim bajkama i dječjim smijehom – ispisuje i radost sadašnjosti. Doista, plešete li?!
Obavezno zastati...
Tko zna koliko ste puta njime prošli, a da niste zastali i koliko biste još puta mogli proći, a da ostanete prikraćeni za njegovu ljepotu i sadržaj?! Jer, Strossmayerov trg – kolikogod bile lijepe njegove fasade i kolikogod bio privlačan njegov park – više je od predaha i užitka u izvanjskoj ljepoti. On je prava umjetnička riznica, druga karika u dugom nizu parkova zagrebačkog središta, ali i još mnogo toga.
Dočekuju vas ovdje biste znamenitih hrvatskih književnika te spomenik biskupu Strossmayeru koji je izradio poznati hrvatski kipar Ivan Meštrović. Tu je palača Moderne galerije, hrvatskog nacionalnog muzeja likovnih umjetnosti XIX. i XX. stoljeća te na istoj adresi kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
U Strossmayerovoj galeriji, u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, mnogi su radovi poznatih umjetnika, najvećim dijelom talijanskih slikarskih škola, ali i remek-djela El Greca, Goye i još mnogih drugih slavnih umjetnika. Da grad ima umjetničke putokaze, baš ovdje bi pisalo: obavezno zastati…
Ako ste, poučeni nekim drugim iskustvima, uz pojam željezničkih kolodvora vezivali sumorne slike, vrijeme je da ih zbog Zagreba promijenite. Ili barem uvažite izuzetak. Dva trga – Starčevićev i Tomislavov – samo su drugo ime za park, mnogo prekrasnog cvijeća, vodoskok...
Drugo ime dobrodošlice
Zgrada Glavnog kolodvora nijemi je svjedok mnogih sudbina, odlazaka i dolazaka. Jeste li ikada pomislili koliko je ljudi kroz nju prošlo od kraja XIX. stoljeća kada je izgrađena, koliko su sudbina promijenili vlakovi koji pored nje prolaze?!
Za mnoge je goste baš ona prvi susret s gradom, a spomenik kralju Tomislavu, prvom kralju srednjovjekovne Hrvatske, prepoznatljiva zagrebačka slika. S druge je strane ovaj trg omeđen Umjetničkim paviljonom. A između njih je park, mnogo cvijeća i klupa koja vas čeka.
Baš vas. Ali, ni tu nije kraj – na obližnjem Starčevićevom trgu, koji nosi ime hrvatskoga političara i književnika, ponovo cvijeće i park s vodoskokom te prekrasna zgrada legende i sinonima zagrebačkog hotelijerstva, znamenitog Hotela Esplanade.
Predah ili cilj, učionica prirode ili skrovita čitaonica... sve je to Botanički vrt, još jedna karika u nizu parkova u samom središtu grada, a ambijentom i ugođajem toliko daleko od gradskog ritma. Teško je reći – osobito ako niste botaničar – što je presudno za to da biljke, prenesene iz svojih podneblja, negdje ostaju i rastu. I izabiru li uopće ljudi biljke ili su ipak one odabrale njih?!
Čovjek i priroda
U Botaničkom vrtu – s obnovljenim Vrtnim paviljonom – čak je deset tisuća biljaka iz cijelog svijeta, svaka lijepa i zanimljiva na svoj način. Jednim dijelom Botanički vrt uređen je u stilu engleskog parka, s krivudavim stazama i slobodnim skupinama drveća i grmlja, a u drugom pak dijelu vlada stroža forma pravilnih i simetričnih linija francuskog parka.
Botanički je vrt pravo učilište prirode, prilika da se u tišini čita knjiga ili jednostavno uživa u prirodi. A od Botaničkog vrta put, tamo preko ceste, vodi do Marulićevog trga, na kojem je i spomenik tom hrvatskom književniku. Tu je i vrhunsko djelo secesije, zgrada nekadašnje Nacionalne i sveučilišne knjižnice, a danas Državnog arhiva Hrvatske.
Poklonicima umjetnosti na dar
Na Rooseveltovom trgu možete sjesti i uživati u ljepoti zgrade nekadašnje gimnazije i prekrasnog parka ispred nje. Već zbog toga bit ćete bogatiji za još jednu lijepu zagrebačku sliku. Ali ako samo odškrinete svijet umjetničke riznice Muzejskoga prostora Mimara, ostat ćete zadivljeni njegovim vrijednostima i otputovati u daleke svjetove umjetnosti.
A tu su, pored vas i zbog vas… Kad započnete avanturu – uvijek zanimljivu, ali nikad posve dovršenu – otkrivanja blaga Muzejskog prostora Mimara, vi se upoznajete s jednom od najbogatijih umjetničkih zbirki u Europi. Tu je čak 3750 umjetnina iznimne umjetničke vrijednosti – od antičkih djela i predmeta staroegipatske primijenjene umjetnosti do skulptura i slika europskih umjetnika kroz stoljeća.
Izlošci Muzejskog prostora Mimara donacija su kolekcionara, slikara i restauratora Ante Topića Mimare. On je to blago neprocjenjive vrijednosti poklonio svojoj domovini i Zagrebu, a Zagreb svim poklonicima istinske umjetnosti…
Među gradskim simbolima, ovaj doista nema premca: Hrvatsko narodno kazalište! Kad se spusti noć, započinje ondje život u kojem se san isprepliće s javom, u kojoj živi umjetnička vizija koja nas vodi u druga vremena i druge svjetove. Tako je to još od 1895. godine kada je austrijski car Franjo Josip udarcem čekića dao znak: predstava može početi!
Neka predstava traje...
I traje ona od tada do danas s neprekinutim nizom glumaca, pjevača i plesača… u nizu svevremenskih priča na pozornici i onih koje žive pored nje… Neobarokna zgrada HNK, središte i simbol Trga maršala Tita, i ispred nje Zdenac života kipara Ivana Meštrovića prepoznatljiva su zagrebačka razglednica.
Kad ovuda samo prolazite, zastajete zagledani u prekrasne cvjetne lijehe ili pak uđete u ovaj neprikosnoveni hram umjetnosti riječi, pokreta i zvuka, vi jednom za svagda upijate i nosite sa sobom sliku trga koji Zagrepčani po tradiciji zovu Kazališnim.
Magija HNK čarolija je promjene svjetova i umjetničkom rukom ispisanih sudbina… ali ona se nastavlja i ispred nje, kod Zdenca života, u mladošću uvijek ispunjenoj zgradi Sveučilišta ispred koje je Meštrovićeva skulptura Povijest Hrvata, u obližnjoj Kazališnoj kavani…
Svjetla pozornice
Možda nikada nećete znati tko je i kako odškrinuo vrata u svjetove u koje ste ulazili na vrškovima prstiju, kao junaci tragedija ili pak svjedoci negdašnjih i sadašnjih političkih intriga i društvenih kronika. Jeste li to vi pronašli u sebi neke skrivene talente ili su pak zagrebačke pozornice probudile u vama glumce i putnike kroz vrijeme, običaje i ljudske slabosti?!
Kad grad upali svjetla i utihne njegova dnevna dinamika, pred vama je raskošan svijet zagrebačkih pozornica. Proslavljeni umjetnici riječi, zvuka ili pokreta klasičnim će ili pak modernim djelima privući brojne poklonike. Svaki teatar ima svoj repertoar, svi zajedno odaju bogatstvo zagrebačkog kazališnog života.
Komedije ili drame, opere ili mjuzikli, klasični ili moderni balet, suvremena scena ili pak razigrani svijet lutaka… izbor je velik, kao i magnet kazališne pozornice. Uzvišeno je to mjesto na kojem neki drugi svijet zamjenjuje vaš, a mnoge se ljudske priče pretaču u jednu, kazališnu…
Ilicu – zagrebačku kralježnicu, možete mjeriti kilometrima ili susretima, dragim mjestima i zagrebačkim institucijama. Nikada je niste vidjeli praznu – prolaznici, užurbani ljudi s aktovkom ili prijateljice koje s očiglednim planovima zaviruju u izloge, tramvaj u noćnoj vožnji… tek su dio njezine svakodnevice. Najduža zagrebačka ulica, Ilica, u jednoj sadrži stotine priča.
Ilica – priča bez kraja
Prvi put kao ulica spomenuta prije više od pet stoljeća, Ilica je rasla zajedno sa Zagrebom. Mnoge se tadašnje kavane, hoteli, trgovine i crkve spominju samo u kronikama, a neka nova znamenita mjesta u njih tek upisuju. Ilica je uvijek dinamična, u njoj postoje zajednička i samo vaša, vama osobita mjesta. Prva tražite u planu grada, a druga su upisana u srcu. Iz nje ćete znamenitom uspinjačom – koja vozeći uvijek gore-dolje i samo jednu stanicu – najbrže stići na Gornji grad.
I na kraju te jedinstvene vožnje baš ste pred kulom Lotrščak, izgrađenom još u XIII. stoljeću. Nju treba vidjeti, ali – kad biste i htjeli – ne biste mogli da je ne čujete. Naime, s nje top označava podne svakoga dana više od stoljeća… Nedjeljom Ilicom stižete i do zanimljivog sajma antikviteta koji otkriva dobro čuvane tajne škrinja i priča priču o ljudima i sudbinama.
Njihov djelić – dogodi li se ta kemija posebnih susreta – s vama ide dalje. A kad se vratite u iličku svakodnevicu, ponovo postajete dijelom ujutro poslovnog, a popodne opuštenog grada koji vam nudi mnoge izazove. Izlozi i restorani, kavane i slastičarnice, gradski simboli i ljudi, uvijek ljudi bez kojih Ilica ne bi bila ono što jest…
Za sreću i sjećanje
Prošetati gradom znači uroniti u svijet njegovih izloga i trgovina koje nude mnogo prepoznatljivog i našeg, ponudu koja ima domovinu, ali ne priznaje granice. Želite li kupiti kravatu ili penkalu, kojima je Hrvatska postojbina, rukotvorine, umjetničku sliku ili vas pak na grad najbolje podsjeća neki umjetnički predmet od stakla, sve to i još mnogo više naći ćete u Zagrebu.
Njegove luksuzno uređene prodavaonice i galerije, raskošni trgovački centri ili pak mali butici u kojima kvalitetna domaća i svjetska imena bliješte u izlozima i natpisima, sigurno će vas privući.
Za što god se odlučili, bit će to vaš najdraži suvenir, predmet koji će vas uvijek podsjećati na grad koji je – čak ako toga u prvi mah niste bili svjesni, osvojio vaše srce i obogatio svakodnevicu. Gdje god pošli, nosit ćete sa sobom slike Zagreba, ali i predmete, za druge vrijedne zbog onoga što jesu, a za vas i zbog onoga odakle su…
Korak po korak... Zaustavi se, porazgovaraj s prolaznikom, popij kavu i – kreni dalje! U predahu između dviju obveza, da biste pričekali prijatelja ili naprosto “čitali” lica prolaznika, u zagrebačkim uličnim kavanama i opuštenosti pješačkih zona otkrit ćete zašto ga zovu gradom s dušom...
Do ponovnog dolaska!
Kad idu u kupovinu ili pak žele postati dijelom popodnevnog ritma grada, Zagrepčani gotovo instinktivno dolaze u samo središte, na Trg bana Josipa Jelačića, u Ilicu, na Cvjetni trg, u ulice Gajevu ili Bogovićevu i tu – bez žurbe i automobila – posjećuju draga mjesta i pronalaze drage ljude. I tko bi znao zašto baš ondje,
što je to presudilo da svatko u svom dijelu pješačke zone u nizu kavana pronađe najdraže mjesto, na kojem će – po navici – popiti piće, susresti prijatelje ili jednostavno promatrati gotovo nikad presahlu rijeku ljudi… Ti su svakodnevni rituali dio zagrebačkog šarma, koji tako brzo otkrivaju, a potom i prihvaćaju gosti ovoga grada.
Od kazališta do hotela, do važnih institucija i samo vama dragih mjesta dijeli vas tek poneki korak, ali i vežu mnoge slike koje se pamte, ostaju u sjećanju kao dio atmosfere ovoga grada, koji je možda do ovog trenutka za vas još bio apstraktan pojam. Odsad pak, korak po korak, i vi ste njime opčinjeni…
Vesele priredbe koje spontano nastaju i nestaju, nepredvidljive izložbe slika, već uvježbani ili samo za ovu priliku sastavljeni zborovi i orkestri, dječja igra i cvijeće, uvijek cvijeće... Kad Ilica, najdulja i uvijek užurbana zagrebačka ulica, svoje poslovno lice zamijeni poslijepodnevnim opuštenijim, tada se ime Cvjetnog trga izgovara na osobit način.
I uvijek cvijeće...
Trg Petra Preradovića – za one koji čitaju planove grada ili natpisne ploče, za poznavatelje Zagreba jednostavno Cvjetni trg – mjesto je gdje se ispija popodnevna kava, predahne u toku ili poslije kupovine, gdje se i do kasno u noć kupuje cvijeće ili pak upijaju njegovi mirisi i boje. Kafić do kafića, šareni suncobrani, stručci cvijeća i pjesma uličnih svirača… Cvjetni trg nikad nije prazan, na njemu nikad niste sami.
Uostalom, tu je – i to već više od stoljeća – i kip Petra Preradovića, preporodnog pjesnika iz XIX. stoljeća i dobrog poznavatelja ljudske duše, čijim bi uvijek aktualnim stihovima, unatoč proteklom vremenu, povjerljiva ćaskanja uz kavu, odlasci i dolasci… tu, na Cvjetnom trgu, bili itekakav argument. Ljudskom srcu uvijek nešto treba – reći će pjesnik – zadovoljno nikad posve nije…
Želite li subotom proći nezamijećeni, izbjegavajte Cvjetni trg! Želite li pak nekoga sresti, ovo je vaš obvezni smjer – put do susreta, ali i ushićenja gradom koji ovdje ima druge boje, mirise i okuse… To je jedan od trgova na kojima se o zagrebačkom šarmu i duši ne priča, nego ih se ondje potvrđuje, bez riječi i uvjeravanja, najjačim argumentom – njima samima.
Svakoga dana prolaze pored nas, svi oni iz ovoga grada, ali toliko različiti. On, gospodin sa šeširom, koji točno u podne na istom mjestu pije kavu s prijateljima. Tko je za koga glasao, tko je izgubio, a tko pak dobio u politici i nogometu, na lutriji ili u nekim životnim bitkama… tolike teme koje traju. A ljudi prolaze.
Ljudi prolaze, kavane ostaju
Za drugim su pak stolom one, sa stručkom cvijeća i zaustavljene na trenutak u povjerljivim razgovorima… i sve će tada biti rečeno o knjizi, filmu, modi… i tko zna kojim još temama što nemaju granica niti ikada mogu biti dovršene, a tako su dobar predah od dinamične i sve zahtjevnije svakodnevice…
Ili su tu pak samotnjaci što će, uz kavu, društvo potražiti u novinama, čiji su starinski držači i svjetiljke simbol romantičnih zagrebačkih sastajališta. Za stolom, u kavani, uz cappuccino i kolačić, svakoga dana i u svako doba prolaze tu različita lica i sudbine, ali traju točno određeni rituali…
Neke će druge kavane privući ljude nove generacije, dovoljne samima sebi… uostalom, tko da poželi – pitali su se tada – bolje društvo od računala i magnetičnog svijeta interneta?! I bilo je tako sve do nekog osobitog susreta i razmjene e-mail adresa, zbog kojih će se, za početak, usklađivati vrijeme dolaska… Ali tu već počinje priča o nekim drugim zagrebačkim kavanama…
Želite li istinski upoznati grad, pođite na njegovu tržnicu. Šarenilo suncobrana, bogatstvo robe izložene na tezgama i prodavači u živopisnoj odjeći svoga kraja osobitost su ugođaja “trbuha grada”, najveće zagrebačke tržnice Dolac smještene iznad središnjega gradskog trga. Zaboravite strahove vezane uz genetski inženjering, osjetite miris voća sazrela u starim voćnjacima, udahnite u ribarnici mirise mora, kupite stručak cvijeća i, za uspomenu, drvenog konjića, rukom vezenu bluzu...
Mirisi i okusi prirode
Odlazak na tržnicu Dolac za mnoge je Zagrepčane, ali i goste grada, poseban ritual. Svakoga dana, a osobito subotom, ondje se, i bez prethodnog dogovora, nalaze poznanici i prijatelji, zamjenjujući poslovne, političke i druge razgovore onima mnogo primjerenijima za vikend: o najboljoj kupnji, provjerenom receptu koji će obogatiti nedjeljni ručak, dobrom restoranu ili izletu…
Tu se zaboravljaju titule i doktorati, diplomatske službe i međunarodne karijere, ozbiljna se poslovna odijela zamjenjuju casual odjećom i sve, baš sve je podređeno jednom – kupiti svježu jadransku ribu, mirisno voće i povrće, kvalitetan svježi sir i mirisni stručak cvijeća…
Jesmo li što zaboravili? Naravno, sastavni je dio rituala popiti kavu kod spomenika zagrebačkog potepuha Petrice Kerempuha, sresti one koje odavno nismo vidjeli i osjetiti, još jednom i više nego drugdje, kako diše i živi Zagreb.
I teče ulica...
Tek nekoliko koraka daleko od središnjega gradskog trga sva njegova dinamika i užurbanost nestaju. Želite li osjetiti opušteno lice Zagreba, najbolje je doći u Tkalčićevu ulicu – ulicu kavana i restorana, poznato okupljalište Zagrepčana i njihovih gostiju. Vrijeme je ovdje zaustavljeno, žurba nedaleke svakodnevice pretače se u opuštenost i stari duh grada, koji u ambijentu starinskih kuća živi svoj drugi život.
Ondje gdje je nekada tekao potok Medveščak, život ispisivao mnoge priče i određivao sudbine, danas teče ulica koja svjedoči o drukčijem, smirenijem životu velegrada. Ugođaj je to starinskih kućica, šarenih suncobrana, cvijeća i opuštenosti. U društvu spisateljice Marije Jurić Zagorke, kroničarke Zagreba, u povjerljivom razgovoru uz kavu, u popularnoj se Tkalči osjeća atmosfera bez koje nećete spoznati pravu dušu grada i njegovih stanovnika.
I kad njome teče svakodnevica ili kad oživi starim običajima i zanatima, Tkalčićeva je u dugom nizu restorana, kafića, galerija i malih dućana uvijek ulica prošlosti i nostalgije za vremenom koje bi možda i nepovratno prošlo da nije ondje, za nas i zbog nas, zaustavljeno…